Aktivnost i pasivnost
Bivstvovanje u gore opisanom smislu implicira sposobnost da budemo aktivni, dok pasivnost isključuje bivstvovanje. Međutim, aktivnosti i pasivnost spadaju među najneshvaćenije riječi jer je njihovo današnje značenje potpuno drugačije od onoga što su ga te riječi imale od klasične antike i srednjeg vijeka do početka renesanse. Da bismo mogli shvatiti pojam bivstvovanja, moramo razjasniti pojam aktivnosti i pasivnosti.
U modernoj upotrebi aktivnost, djelatnost, obično se definira kao osobina ponašanja koje trošenjem energije proizvodi vidljiv učinak. Tako na primer aktivnima nazivamo poljoprivrednike koji obrađuju svoju zemlju, aktivni su i radnici sa tekuće trake, prodavači koji svoje klijente nagovaraju na kupnju, investitori koji ulažu svoj ili tuđi novac, lječnici koji leče svoje bolesnike, činovnici koji prodaju svoje poštanske marke, birokrati koji ispunjavaju formulare. Premda neke od ovih aktivnosti mogu zahtevati više interesa i koncntracije no druge, one nemaju nikakve veze s aktivnošću.
Aktivnost je, općenito govoreći, društveno priznato svrshovito ponašanje koje uzrokuje odgovarajuće društveno korisne promjene.
Aktivnost se, u modernom smislu, odnosi samo na moderno ponašanje a ne i na osobu koja ga vrši. Tu se ne pravi razlika da li su ljudi aktivni zato što su na to prisiljeni izvanjskom silom, kao rob, iliunutrašnjim nagonima, kao osoba upravljana strepnjom. Sve jedno je da li se osoba zanima za svoj posaomkao npr.tesar ili kreativni pisac, znanstvenik ili vrtlar, ili što ne postoji nikakav unutrašnji odnos i zadovoljstvo u poslu, kao u slučaju radnika s tekuće trake ili poštanskog činovnika.
U modernom značenju aktivnosti ne pravi se nikakva razlika između aktivnosti i pukog biznisa. Ali među njima posoji temeljna razlika koja odgovara pojmovima otuđene i neotuđene aktivnosti. U otuđenoj aktivnosti ne doživljavam sebe kao aktivnog subjekta svoje aktivnosti - i to kao nešto tamo, odvojeno od mene, te inad i protiv mene. U otuđenoj aktivnosti ja zaista ne delujem, već izvanjske ili unutrašnje sile deluju protiv mene. Odvojio sam se od rezultata vlastite aktivnosti. Na području psihopatologije najuočljiviji slučaj otuđene aktivnosti predstavljaju kompulzivno-opsesivne osobe. Prisiljene nekim unutrašnjim nagonom da čine nešto protiv svoje volje - kao što je brojanje koraka, ponavljanje određenih rečenica, izvođenje nekih rituala - one mogu biti krajnje aktivne u izvođenju tog cilja. Međutim, psihopatološa istraživanja su pokazala da su takve osobe gonjene nekom unutrašnjom silom koje nisu svjesne. Jedan jasan primjer otuđene aktivnosti je ponašanje nakon hipnoze. Osobe kojima se pod hipnozom sugeriralo da nešto učine, učinit će to nakon buđenja iz hipnotičkog transa, ali uopće neće biti svjesne da ne čine ono što žele da slijede odgovarajuće, pod hipnozom dobivene naloge.
U neotuđenoj aktivnosti ja doživljavam sebe kao subjekt svoje aktivnosti. Neotuđena aktivnost je proces stvaranja, proizvodnje nečeg i ostajanja u vezi sa svojim proizvodom. To također znači da je moja aktivnost ispoljavanje mojih moći, da smo ja i moja aktivnost jedno. Tu neotuđenu aktivnost ja nazivam produktivnom aktivnošću.
'Produktivan', u smislu u kojem ga ovdje rabim, ne odnosi se na sposobnos stvaranja nečeg novog ili originalnog, kao što je kreativnost umetnika ili znanstvenika.A ne odnosi se ni na proizvod moje aktivnosti, već na njenu osobinu. Slikanje ili znanstveno proučavanje mogu biti sasvim neporduktivni tj. sterilni; s druge strane, proces koji se skriva u osobama koje su duboko svjesne ili koje na drvo ne samo gledaju već ga uistinu i vide, koje čitaju pjesmu i u sebi doživljavaju osjećaje što ih je pjesnik izrazio riječima - taj proces može biti vrlo produktivan iako ništa nije 'proizvedeno'.
Produktivna djelatnost označava stanje unutrašnje aktivnosti, ona nema nužno veze sa stvaranjem umjetničkog ili snanstvenog djela ili nečeg 'korisnog'. Produktivnost je orijentacija karaktera za koju su sposobna sva ljudska bića, ukoliko nisu emotivno sakata. Emotivne osobe animiraju sve što dotaknu. One ispoljavaju vlastite osobnosti i oživljavaju druge osobe i stvari.
I 'aktivnost' i 'pasivnost' pojedinačno mogu imati dva sasvim različita značenja. Otuđena aktivnost, u obliku pukog biznisa, zapravo predstavlja pasivnost, tj. neproduktinost, dok pasivnost, kao ne-biznis, može biti neotuđena aktivnost. Danas je to toliko teško razumjeti jer je većina oblika aktivnosti otuđena ' pasivnost ', dok produktivnu pasivnost rekto susrećemo.
Bivstvovanje u gore opisanom smislu implicira sposobnost da budemo aktivni, dok pasivnost isključuje bivstvovanje. Međutim, aktivnosti i pasivnost spadaju među najneshvaćenije riječi jer je njihovo današnje značenje potpuno drugačije od onoga što su ga te riječi imale od klasične antike i srednjeg vijeka do početka renesanse. Da bismo mogli shvatiti pojam bivstvovanja, moramo razjasniti pojam aktivnosti i pasivnosti.
U modernoj upotrebi aktivnost, djelatnost, obično se definira kao osobina ponašanja koje trošenjem energije proizvodi vidljiv učinak. Tako na primer aktivnima nazivamo poljoprivrednike koji obrađuju svoju zemlju, aktivni su i radnici sa tekuće trake, prodavači koji svoje klijente nagovaraju na kupnju, investitori koji ulažu svoj ili tuđi novac, lječnici koji leče svoje bolesnike, činovnici koji prodaju svoje poštanske marke, birokrati koji ispunjavaju formulare. Premda neke od ovih aktivnosti mogu zahtevati više interesa i koncntracije no druge, one nemaju nikakve veze s aktivnošću.
Aktivnost je, općenito govoreći, društveno priznato svrshovito ponašanje koje uzrokuje odgovarajuće društveno korisne promjene.
Aktivnost se, u modernom smislu, odnosi samo na moderno ponašanje a ne i na osobu koja ga vrši. Tu se ne pravi razlika da li su ljudi aktivni zato što su na to prisiljeni izvanjskom silom, kao rob, iliunutrašnjim nagonima, kao osoba upravljana strepnjom. Sve jedno je da li se osoba zanima za svoj posaomkao npr.tesar ili kreativni pisac, znanstvenik ili vrtlar, ili što ne postoji nikakav unutrašnji odnos i zadovoljstvo u poslu, kao u slučaju radnika s tekuće trake ili poštanskog činovnika.
U modernom značenju aktivnosti ne pravi se nikakva razlika između aktivnosti i pukog biznisa. Ali među njima posoji temeljna razlika koja odgovara pojmovima otuđene i neotuđene aktivnosti. U otuđenoj aktivnosti ne doživljavam sebe kao aktivnog subjekta svoje aktivnosti - i to kao nešto tamo, odvojeno od mene, te inad i protiv mene. U otuđenoj aktivnosti ja zaista ne delujem, već izvanjske ili unutrašnje sile deluju protiv mene. Odvojio sam se od rezultata vlastite aktivnosti. Na području psihopatologije najuočljiviji slučaj otuđene aktivnosti predstavljaju kompulzivno-opsesivne osobe. Prisiljene nekim unutrašnjim nagonom da čine nešto protiv svoje volje - kao što je brojanje koraka, ponavljanje određenih rečenica, izvođenje nekih rituala - one mogu biti krajnje aktivne u izvođenju tog cilja. Međutim, psihopatološa istraživanja su pokazala da su takve osobe gonjene nekom unutrašnjom silom koje nisu svjesne. Jedan jasan primjer otuđene aktivnosti je ponašanje nakon hipnoze. Osobe kojima se pod hipnozom sugeriralo da nešto učine, učinit će to nakon buđenja iz hipnotičkog transa, ali uopće neće biti svjesne da ne čine ono što žele da slijede odgovarajuće, pod hipnozom dobivene naloge.
U neotuđenoj aktivnosti ja doživljavam sebe kao subjekt svoje aktivnosti. Neotuđena aktivnost je proces stvaranja, proizvodnje nečeg i ostajanja u vezi sa svojim proizvodom. To također znači da je moja aktivnost ispoljavanje mojih moći, da smo ja i moja aktivnost jedno. Tu neotuđenu aktivnost ja nazivam produktivnom aktivnošću.
'Produktivan', u smislu u kojem ga ovdje rabim, ne odnosi se na sposobnos stvaranja nečeg novog ili originalnog, kao što je kreativnost umetnika ili znanstvenika.A ne odnosi se ni na proizvod moje aktivnosti, već na njenu osobinu. Slikanje ili znanstveno proučavanje mogu biti sasvim neporduktivni tj. sterilni; s druge strane, proces koji se skriva u osobama koje su duboko svjesne ili koje na drvo ne samo gledaju već ga uistinu i vide, koje čitaju pjesmu i u sebi doživljavaju osjećaje što ih je pjesnik izrazio riječima - taj proces može biti vrlo produktivan iako ništa nije 'proizvedeno'.
Produktivna djelatnost označava stanje unutrašnje aktivnosti, ona nema nužno veze sa stvaranjem umjetničkog ili snanstvenog djela ili nečeg 'korisnog'. Produktivnost je orijentacija karaktera za koju su sposobna sva ljudska bića, ukoliko nisu emotivno sakata. Emotivne osobe animiraju sve što dotaknu. One ispoljavaju vlastite osobnosti i oživljavaju druge osobe i stvari.
I 'aktivnost' i 'pasivnost' pojedinačno mogu imati dva sasvim različita značenja. Otuđena aktivnost, u obliku pukog biznisa, zapravo predstavlja pasivnost, tj. neproduktinost, dok pasivnost, kao ne-biznis, može biti neotuđena aktivnost. Danas je to toliko teško razumjeti jer je većina oblika aktivnosti otuđena ' pasivnost ', dok produktivnu pasivnost rekto susrećemo.
